Iz povijesti

Hercegovina zemlja kamena

Postoje zemlje i krajevi koji se pamte po beskrajnim plodnim oranicama, rijetko po čistim vodama ili po dubokim šumama. Češće po pješčanim pustinjama i po morskim otocima! Hercegovina se pamti po kamenu. Ono što je u njoj najtrajnije načinjeno je od kamena. Oduvijek. Priručni alati od kremena, kamene gradine i gradovi, kuće i grobovi. Prastari i novi. Među tim ostacima starih kultura za Hercegovinu su možda najtipičniji monolitni kameni nadgrobnici s kraja srednjeg vijeka — stećci.

Kameni grobovi naših predaka

Ti spomenici, pomno isklesani nad grobovima predaka današnjih stanovnika Hercegovine već više od pet stoljeća čuvaju razumljive riječi koje se i danas govore likovni imaginarij kojim su se, zagledani ili suočeni s vječnoću, zaokupljali. I sami dio skamenjene vječnosti stoje uz zaboravljene puteve i nestala staništa pojedinačno, u manjim ili većim skupinama po Šćepan Krstu i Brštaniku, Ljubljenici, Rotimlji i Hodovu, po cijeloj Hercegovini. Na tisuće ih je!

Kamen sa Kremnice

Pojedine ne zaboravljamo po izradi njihove skulpture, po riječima koje zapisane nose na svojim bokovima ili po likovnim simbolima koje odgonetamo i divimo se eleganciji nihove zamisli i izrade. Takav je i stećak sljemenjak s Pogrebnice u Hodovu, male nekropole čiji su spomenici sječeni u kosama Kremnice, s prikazom ukrštenih zmajeva na svom pročelju iznad pokojnikove glave. Njihova savršena elegancija, dok prepleteni lebde u kamenoj plohi podloge, sugerira obrazovana crtača koji je poznavao kasnogotičku likovnu stilizaciju.

Zmajevi s Hodova

Uostalom to je primjetno i na bočnoj plohi u kompoziciji koja prikazuje opkoljena jelena i konjanike s vitkim kopljima odjevene po zapadnoeuropskoj modi XIV. st. Premda na hercegovačkim nekropolama ima još, na nekoliko mijesta, predstava isprepletenih zmajeva, što ukazuje na repertoar iste klesarske radionice, taj prikaz s Hodova najkvalitetnije je urađen i snažno podsjeća na slične stilizacije zmajeva po talijanskim kasnogotičkim katedralama. Klesar ga je mogao preuzeti i iz nekog domaćeg iluminiranog bosaničkog rukopisa, u kojima se inače inicijali (početna slova) stiliziraju likovima zmajeva. U tom slučaju znak bi predstavljao slovo “ha” odnosno “X”.

ZMAJ simbol uzvišene i pozitivne sinteze

Značenje predstave svakako treba tražiti u kontekstu duhovne, posebno funeralne, kulture srednjega vijeka koja je u Hercegovini kao i u cijeloj Europi bila u to doba isključivo kršćanska. U najozbiljnijoj analizi zmajevi su negativno načelo u kršćanskoj ezoterici i tradiciji tumačenja. Međutim, kada se ukrštavaju u ovakvim pozicijama, oni gube negativnu dimenziju i postaju simbol uzvišene i pozitivne sinteze, pogotovo ako tvore oblik križa. To je uostalom stari simbol koji se pojavljuje mnogo prije kršćanstva.

ZMAJ autentični simbol

U grčkoj i rimskoj mitologiji zmaj je poznat kao kaducej i simbol je liječništva koje objedinjuje otrovne sastojke da bi stvorilo lijek. Kršćanstvo ga je prihvatilo kao oblik koji u sebi podrazumijeva poništene sile zla, transformirane u kozmičku snagu Kristove pobjede. Prema tome taj, pomalo neobičan i rijedak, prikaz zmajeva na stećcima mogao bi biti monogram Kristova imena: Hristos, kako se ta riječ navodi u svim slavenskim starim rukopisnim oblicima.

ZMAJ univerzalni simbol

Ako bismo toj likovnoj predstavi, u ovoj sadašnjoj ulozi, iščitavali novi smisao koji joj pridružujemo, onda bi ona u toj tradiciji svjedočila o visokom kvalitetu istog kamena na koji je urezana spretnom majstorskom rukom prije pet stoljeća.